Yahoo Italia Ricerca nel Web

Risultati di ricerca

  1. 27 gen 2014 · Bestužev-Rjumin, Aleksej Petrovič, ruski diplomat (Moskva, 1. VI. 1693 – Sankt Peterburg, 21. V. 1766). Kao kancelar (1744) carice Elizabete samostalno vodio rusku vanjsku politiku. Sklopio savez s Austrijom (1746) i sporazum s Engleskom (1747).

  2. 1 gen 1970 · Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin Biografia modifica Cancelliere dell' imperatrice Elisabetta , diresse di fatto la politica estera dell' impero russo e mantenne l'alleanza con la monarchia asburgica contro la Prussia .

  3. 2 relazioni: Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin, Michail Pavlovič Bestužev-Rjumin. Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin. Cancelliere dell'imperatrice Elisabetta, diresse di fatto la politica estera dell'Impero russo e mantenne l'alleanza con l'Impero austro-ungarico contro la Prussia.

  4. 1744-1758 — Conte Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin (1693-1766). 1758-1762 — Conte Michail Illarionovič Voroncov (1714-1767). 1762 — vacante. 1762 — Principe Aleksandr Mijáilovich Golitsyn (1723-1807). 1775-1784 — Conte Ivan Andreevič Osterman (1725-1811). 1784-1797 — Principe Aleksandr Andreevič Bezborodko (1747-1799).

  5. Aleksej Petrovitj Bestusjev-Rjumin (født 1. juni 1693, død 21. april 1766) var en russisk greve og statsmand. Bestusjev-Rjumin blev opdraget i Tyskland og begyndte sin diplomatiske løbebane som anden russisk befuldmægtiget ved Kongressen i Utrecht 1713. Med kejser Peters tilladelse trådte han 1713 i tjeneste hos kurfyrst Georg af Hannover ...

  6. 21 mar 2024 · Bestužev-Rjumin [b’istu'žif r’u'm’in], Aleksej Petrovič, ruski državnik i diplomat (Moskva, 1. VI. 1693 – Sankt Peterburg, 21. V. 1766). Školovao se u Kopenhagenu i Berlinu. Od 1721. poslanik Rusije u Danskoj, potom u Hamburgu i Saskoj. Carica Elizabeta postavila ga je za vicekancelara 1741., a za kancelara 1744.

  7. Traduzioni in contesto per "i feldmarescialli Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin" in italiano-inglese da Reverso Context: Per molti anni Šuvalov fu a capo della Cancelleria segreta, una sorta di polizia politica tra le cui vittime furono i suoi avversari, i feldmarescialli Aleksej Petrovič Bestužev-Rjumin e Stepan Apraksin.